Ne mogu ja bez peseka.... A kad ih sretnem ne mogu samo proći!!!
Ovo je jedan od lokalnih omiških pasa. Jedan od onih što izađu na ulicu i pozdravljaju svakoga tko prođe. Sreli smo ga kad smo se krenuli penjati na Forticu i mali nas je pratio gotovo pola puta. No, mislim da mu je bilo prenaporno. Čini mi se da je imao svega nekoliko mjeseci, pet, možda šest.
Nebitno, osvojio je naša srčeka instantno!!!
sve fotkice
mojeg su oka ideja
mojih ruku mirnoća
i mog fotića djelo....
osim ako je drugačije istaknuto!!
Nemam bijesne fotoaparate,
školu fotografije iza sebe.
Ne razmečem se velikim, stručnim riječima
jer ih ni ne razumjiem baš sve.
Ne obrađujem fotke u photoshopu
jer ne poznam isti (još).
Imam samo mali fotić,
škljocam njime naokolo.
Neke se fotke odmah brišu,
neke ispadnu loše,
neke kak sam i zamislila,
a neke me i iznenade!!
P.S. godinu dana nakon otvaranja bloga počela sam se upoznavati s Paintom, pa se povremeno poigram s fotkama!